Sura Al-Anbiyaa — The Prophets
Sura Al-Anbiyaa (The Prophets) — 21/114 · 112 ajeta. Čitajte i slušajte uz arapski tekst i hrvatski prijevod.
ٱقۡتَرَبَ لِلنَّاسِ حِسَابُهُمۡ وَهُمۡ فِي غَفۡلَةࣲ مُّعۡرِضُونَ
Približava se ljudima obračun njihov, a oni u nemaru odvraćeni
Ayah 1مَا يَأۡتِيهِم مِّن ذِكۡرࣲ مِّن رَّبِّهِم مُّحۡدَثٍ إِلَّا ٱسۡتَمَعُوهُ وَهُمۡ يَلۡعَبُونَ
Nije im došla nijedna nova opomena od Gospodara njihovog, a da je nisu slušali i oni se zabavljali
Ayah 2لَاهِيَةࣰ قُلُوبُهُمۡۗ وَأَسَرُّواْ ٱلنَّجۡوَى ٱلَّذِينَ ظَلَمُواْ هَلۡ هَٰذَآ إِلَّا بَشَرࣱ مِّثۡلُكُمۡۖ أَفَتَأۡتُونَ ٱلسِّحۡرَ وَأَنتُمۡ تُبۡصِرُونَ
Opuštenih srca svojih. A oni koji čine zulm kriju sašaptavanje: “Je li ovo samo smrtnik sličan vama? Pa zar ćete ići sihru, a vi vidite?”
Ayah 3قَالَ رَبِّي يَعۡلَمُ ٱلۡقَوۡلَ فِي ٱلسَّمَآءِ وَٱلۡأَرۡضِۖ وَهُوَ ٱلسَّمِيعُ ٱلۡعَلِيمُ
Reče: “Gospodar moj zna govor na nebu i Zemlji, a On je Onaj koji čuje, Znalac.”
Ayah 4بَلۡ قَالُوٓاْ أَضۡغَٰثُ أَحۡلَٰمِۭ بَلِ ٱفۡتَرَىٰهُ بَلۡ هُوَ شَاعِرࣱ فَلۡيَأۡتِنَا بِـَٔايَةࣲ كَمَآ أُرۡسِلَ ٱلۡأَوَّلُونَ
Šta više, govore: “Zbrkani snovi, šta više izmišlja ga, šta više on je pjesnik. Pa neka nam donese znak kao što su slati raniji.”
Ayah 5مَآ ءَامَنَتۡ قَبۡلَهُم مِّن قَرۡيَةٍ أَهۡلَكۡنَٰهَآۖ أَفَهُمۡ يُؤۡمِنُونَ
Nije prije njih vjerovao nijedan grad kojeg smo uništili. Pa zar će oni vjerovati
Ayah 6وَمَآ أَرۡسَلۡنَا قَبۡلَكَ إِلَّا رِجَالࣰ ا نُّوحِيٓ إِلَيۡهِمۡۖ فَسۡـَٔلُوٓاْ أَهۡلَ ٱلذِّكۡرِ إِن كُنتُمۡ لَا تَعۡلَمُونَ
A prije tebe smo slali samo ljude kojima smo objavljivali, ta pitajte sljedbenike Opomene, ako ne znate
Ayah 7وَمَا جَعَلۡنَٰهُمۡ جَسَدࣰ ا لَّا يَأۡكُلُونَ ٱلطَّعَامَ وَمَا كَانُواْ خَٰلِدِينَ
I nismo ih učinili tijelima (koja) ne jedu hranu, i nisu bili besmrtnici
Ayah 8ثُمَّ صَدَقۡنَٰهُمُ ٱلۡوَعۡدَ فَأَنجَيۡنَٰهُمۡ وَمَن نَّشَآءُ وَأَهۡلَكۡنَا ٱلۡمُسۡرِفِينَ
Zatim smo im obistinili obećanje, te spasavali njih i koga smo htjeli, a uništavali razuzdane
Ayah 9لَقَدۡ أَنزَلۡنَآ إِلَيۡكُمۡ كِتَٰبࣰ ا فِيهِ ذِكۡرُكُمۡۚ أَفَلَا تَعۡقِلُونَ
Doista, objavili smo vam Knjigu, u njoj je zikr vaš. Pa zar ne razumijete
Ayah 10وَكَمۡ قَصَمۡنَا مِن قَرۡيَةࣲ كَانَتۡ ظَالِمَةࣰ وَأَنشَأۡنَا بَعۡدَهَا قَوۡمًا ءَاخَرِينَ
A koliko smo gradova smrskali koji su bili zulumčarski i stvorili poslije njih narode druge
Ayah 11فَلَمَّآ أَحَسُّواْ بَأۡسَنَآ إِذَا هُم مِّنۡهَا يَرۡكُضُونَ
Pa pošto bi osjetili silu Našu, gle! oni iz njih bježe
Ayah 12لَا تَرۡكُضُواْ وَٱرۡجِعُوٓاْ إِلَىٰ مَآ أُتۡرِفۡتُمۡ فِيهِ وَمَسَٰكِنِكُمۡ لَعَلَّكُمۡ تُسۡـَٔلُونَ
“Ne bježite i vratite se onom u čemu ste uživali i nastambama vašim, da biste bili pitani.”
Ayah 13قَالُواْ يَٰوَيۡلَنَآ إِنَّا كُنَّا ظَٰلِمِينَ
Rekli bi: “O teško nama! Uistinu, mi smo bili zalimi.”
Ayah 14فَمَا زَالَت تِّلۡكَ دَعۡوَىٰهُمۡ حَتَّىٰ جَعَلۡنَٰهُمۡ حَصِيدًا خَٰمِدِينَ
Pa nije prestajalo to njihovo zazivanje dok ih ne bismo učinili pokošenim, ugaslim
Ayah 15وَمَا خَلَقۡنَا ٱلسَّمَآءَ وَٱلۡأَرۡضَ وَمَا بَيۡنَهُمَا لَٰعِبِينَ
I nismo stvorili nebo i Zemlju i šta je između njih igrajući se
Ayah 16لَوۡ أَرَدۡنَآ أَن نَّتَّخِذَ لَهۡوࣰ ا لَّٱتَّخَذۡنَٰهُ مِن لَّدُنَّآ إِن كُنَّا فَٰعِلِينَ
Da smo željeli da uzmemo zabavu, sigurno bismo to uzeli od Nas - nismo bili (toga) činitelji
Ayah 17بَلۡ نَقۡذِفُ بِٱلۡحَقِّ عَلَى ٱلۡبَٰطِلِ فَيَدۡمَغُهُۥ فَإِذَا هُوَ زَاهِقࣱۚ وَلَكُمُ ٱلۡوَيۡلُ مِمَّا تَصِفُونَ
Naprotiv, bacamo Istinu na neistinu, pa je poništava, tad gle: ona nestala. A jao vama zbog onog šta pripisujete
Ayah 18وَلَهُۥ مَن فِي ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِۚ وَمَنۡ عِندَهُۥ لَا يَسۡتَكۡبِرُونَ عَنۡ عِبَادَتِهِۦ وَلَا يَسۡتَحۡسِرُونَ
I Njegov je ko je na nebesima i Zemlji. A koji su kod Njega, ne ohole se prema obožavanju Njegovom, niti umaraju
Ayah 19يُسَبِّحُونَ ٱلَّيۡلَ وَٱلنَّهَارَ لَا يَفۡتُرُونَ
Slave (Ga) noću i danju, ne malaksavaju
Ayah 20أَمِ ٱتَّخَذُوٓاْ ءَالِهَةࣰ مِّنَ ٱلۡأَرۡضِ هُمۡ يُنشِرُونَ
Zar uzimaju bogove od Zemlje koji proživljuju
Ayah 21لَوۡ كَانَ فِيهِمَآ ءَالِهَةٌ إِلَّا ٱللَّهُ لَفَسَدَتَاۚ فَسُبۡحَٰنَ ٱللَّهِ رَبِّ ٱلۡعَرۡشِ عَمَّا يَصِفُونَ
Da ima na njima bogova osim Allaha, sigurno bi bili u neredu. Pa slava neka je Allahu, Gospodaru Arša, nad onim šta pripisuju
Ayah 22لَا يُسۡـَٔلُ عَمَّا يَفۡعَلُ وَهُمۡ يُسۡـَٔلُونَ
Neće biti pitan za ono što čini, a oni će biti pitani
Ayah 23أَمِ ٱتَّخَذُواْ مِن دُونِهِۦٓ ءَالِهَةࣰۖ قُلۡ هَاتُواْ بُرۡهَٰنَكُمۡۖ هَٰذَا ذِكۡرُ مَن مَّعِيَ وَذِكۡرُ مَن قَبۡلِيۚ بَلۡ أَكۡثَرُهُمۡ لَا يَعۡلَمُونَ ٱلۡحَقَّۖ فَهُم مُّعۡرِضُونَ
Zar mimo Njega uzimaju bogove? Reci: “Donesite dokaz vaš.” Ovo je opomena onom ko je sa mnom i opomena onog ko je bio prije mene.” Naprotiv, većina njih ne zna Istinu, pa su oni odvraćeni
Ayah 24وَمَآ أَرۡسَلۡنَا مِن قَبۡلِكَ مِن رَّسُولٍ إِلَّا نُوحِيٓ إِلَيۡهِ أَنَّهُۥ لَآ إِلَٰهَ إِلَّآ أَنَا۠ فَٱعۡبُدُونِ
I nismo prije tebe poslali nijednog poslanika, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene”, zato Mene obožavajte
Ayah 25وَقَالُواْ ٱتَّخَذَ ٱلرَّحۡمَٰنُ وَلَدࣰ اۗ سُبۡحَٰنَهُۥۚ بَلۡ عِبَادࣱ مُّكۡرَمُونَ
I govore: “Milostivi je uzeo dijete.” Slava Njemu! Naprotiv, robovi su (to) cijenjeni
Ayah 26لَا يَسۡبِقُونَهُۥ بِٱلۡقَوۡلِ وَهُم بِأَمۡرِهِۦ يَعۡمَلُونَ
Ne pretiču Ga govorom, i oni po naredbi Njegovoj rade
Ayah 27يَعۡلَمُ مَا بَيۡنَ أَيۡدِيهِمۡ وَمَا خَلۡفَهُمۡ وَلَا يَشۡفَعُونَ إِلَّا لِمَنِ ٱرۡتَضَىٰ وَهُم مِّنۡ خَشۡيَتِهِۦ مُشۡفِقُونَ
Zna šta je pred njima i šta je iza njih. I neće (oni) posredovati, izuzev za onog s kim bude zadovoljan. A oni od straha pred Njim strepe
Ayah 28۞وَمَن يَقُلۡ مِنۡهُمۡ إِنِّيٓ إِلَٰهࣱ مِّن دُونِهِۦ فَذَٰلِكَ نَجۡزِيهِ جَهَنَّمَۚ كَذَٰلِكَ نَجۡزِي ٱلظَّٰلِمِينَ
A ko od njih kaže: “Uistinu, ja sam bog pored Njega”, pa tog takvog ćemo platiti Džehennemom. Tako plaćamo zalime
Ayah 29أَوَلَمۡ يَرَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ أَنَّ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَ كَانَتَا رَتۡقࣰ ا فَفَتَقۡنَٰهُمَاۖ وَجَعَلۡنَا مِنَ ٱلۡمَآءِ كُلَّ شَيۡءٍ حَيٍّۚ أَفَلَا يُؤۡمِنُونَ
Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo načinili svaku živu stvar. Pa zar neće vjerovati
Ayah 30وَجَعَلۡنَا فِي ٱلۡأَرۡضِ رَوَٰسِيَ أَن تَمِيدَ بِهِمۡ وَجَعَلۡنَا فِيهَا فِجَاجࣰ ا سُبُلࣰ ا لَّعَلَّهُمۡ يَهۡتَدُونَ
I načinili smo na Zemlji stabilne planine, da se s njima ne potresa, i načinili na njoj široke puteve, da bi se oni uputili
Ayah 31وَجَعَلۡنَا ٱلسَّمَآءَ سَقۡفࣰ ا مَّحۡفُوظࣰ اۖ وَهُمۡ عَنۡ ءَايَٰتِهَا مُعۡرِضُونَ
I učinili smo nebo svodom zaštićenim; a oni su od znakova njegovih odvraćeni
Ayah 32وَهُوَ ٱلَّذِي خَلَقَ ٱلَّيۡلَ وَٱلنَّهَارَ وَٱلشَّمۡسَ وَٱلۡقَمَرَۖ كُلࣱّ فِي فَلَكࣲ يَسۡبَحُونَ
I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi
Ayah 33وَمَا جَعَلۡنَا لِبَشَرࣲ مِّن قَبۡلِكَ ٱلۡخُلۡدَۖ أَفَإِيْن مِّتَّ فَهُمُ ٱلۡخَٰلِدُونَ
I nismo dali smrtniku prije tebe besmrtnost. Pa hoće li, ako umreš, tad oni biti besmrtni
Ayah 34كُلُّ نَفۡسࣲ ذَآئِقَةُ ٱلۡمَوۡتِۗ وَنَبۡلُوكُم بِٱلشَّرِّ وَٱلۡخَيۡرِ فِتۡنَةࣰۖ وَإِلَيۡنَا تُرۡجَعُونَ
Svaka duša biće kušalac smrti. A iskušavamo vas zlom i dobrim, ispitivanjem, i Nama ćete biti povraćeni
Ayah 35وَإِذَا رَءَاكَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ إِن يَتَّخِذُونَكَ إِلَّا هُزُوًا أَهَٰذَا ٱلَّذِي يَذۡكُرُ ءَالِهَتَكُمۡ وَهُم بِذِكۡرِ ٱلرَّحۡمَٰنِ هُمۡ كَٰفِرُونَ
A kad te vide oni koji ne vjeruju, samo te uzimaju ruglom: “Je li ovo onaj koji spominje bogove vaše?” A oni su na spomen Milostivog nevjernici
Ayah 36خُلِقَ ٱلۡإِنسَٰنُ مِنۡ عَجَلࣲۚ سَأُوْرِيكُمۡ ءَايَٰتِي فَلَا تَسۡتَعۡجِلُونِ
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazat ću vam znakove Svoje, zato Me ne požurujte
Ayah 37وَيَقُولُونَ مَتَىٰ هَٰذَا ٱلۡوَعۡدُ إِن كُنتُمۡ صَٰدِقِينَ
I govore: “Kad će ovo obećanje, ako ste istiniti?”
Ayah 38لَوۡ يَعۡلَمُ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ حِينَ لَا يَكُفُّونَ عَن وُجُوهِهِمُ ٱلنَّارَ وَلَا عَن ظُهُورِهِمۡ وَلَا هُمۡ يُنصَرُونَ
Kad bi znali oni koji ne vjeruju (vrijeme) kad neće od lica svojih otkloniti vatru, niti s leđa svojih, niti će oni biti pomognuti
Ayah 39بَلۡ تَأۡتِيهِم بَغۡتَةࣰ فَتَبۡهَتُهُمۡ فَلَا يَسۡتَطِيعُونَ رَدَّهَا وَلَا هُمۡ يُنظَرُونَ
Naprotiv, doći će im iznenada, pa će ih preneraziti. Tad to neće moći odbiti, niti će im se odložiti
Ayah 40وَلَقَدِ ٱسۡتُهۡزِئَ بِرُسُلࣲ مِّن قَبۡلِكَ فَحَاقَ بِٱلَّذِينَ سَخِرُواْ مِنۡهُم مَّا كَانُواْ بِهِۦ يَسۡتَهۡزِءُونَ
A doista se izrugivalo poslanicima prije tebe, pa je one od njih koji su se rugali, pogodilo ono čemu su se rugali
Ayah 41قُلۡ مَن يَكۡلَؤُكُم بِٱلَّيۡلِ وَٱلنَّهَارِ مِنَ ٱلرَّحۡمَٰنِۚ بَلۡ هُمۡ عَن ذِكۡرِ رَبِّهِم مُّعۡرِضُونَ
Reci: “Ko vas štiti noću i danju od Milostivog?” Naprotiv, oni su od spominjanja Gospodara svog odvraćeni
Ayah 42أَمۡ لَهُمۡ ءَالِهَةࣱ تَمۡنَعُهُم مِّن دُونِنَاۚ لَا يَسۡتَطِيعُونَ نَصۡرَ أَنفُسِهِمۡ وَلَا هُم مِّنَّا يُصۡحَبُونَ
Zar oni imaju bogove koji će ih zaštititi mimo Nas? Neće moći pomoći dušama svojim, niti će oni od Nas biti odbranjeni
Ayah 43بَلۡ مَتَّعۡنَا هَٰٓؤُلَآءِ وَءَابَآءَهُمۡ حَتَّىٰ طَالَ عَلَيۡهِمُ ٱلۡعُمُرُۗ أَفَلَا يَرَوۡنَ أَنَّا نَأۡتِي ٱلۡأَرۡضَ نَنقُصُهَا مِنۡ أَطۡرَافِهَآۚ أَفَهُمُ ٱلۡغَٰلِبُونَ
Naprotiv, dali smo da uživaju ovi i očevi njihovi, dok im nije odužio život. Pa zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji, umanjujući je s krajeva njenih? Pa zar će oni biti pobjednici
Ayah 44قُلۡ إِنَّمَآ أُنذِرُكُم بِٱلۡوَحۡيِۚ وَلَا يَسۡمَعُ ٱلصُّمُّ ٱلدُّعَآءَ إِذَا مَا يُنذَرُونَ
Reci: “Samo vas opominjem Objavom.” A gluhi ne čuju poziv, kad se opominju
Ayah 45وَلَئِن مَّسَّتۡهُمۡ نَفۡحَةࣱ مِّنۡ عَذَابِ رَبِّكَ لَيَقُولُنَّ يَٰوَيۡلَنَآ إِنَّا كُنَّا ظَٰلِمِينَ
A da ih dotakne dašak kazne Gospodara tvog, sigurno bi rekli: “O teško nama! Uistinu, mi smo bili zalimi.”
Ayah 46وَنَضَعُ ٱلۡمَوَٰزِينَ ٱلۡقِسۡطَ لِيَوۡمِ ٱلۡقِيَٰمَةِ فَلَا تُظۡلَمُ نَفۡسࣱ شَيۡـࣰٔ اۖ وَإِن كَانَ مِثۡقَالَ حَبَّةࣲ مِّنۡ خَرۡدَلٍ أَتَيۡنَا بِهَاۗ وَكَفَىٰ بِنَا حَٰسِبِينَ
I postavićemo mjerila pravde na Dan kijameta, pa se duši neće učiniti zulm nimalo. I ako bude težine zrnca gorušice, iznijet ćemo ga. I dovoljni smo Mi Obračunci
Ayah 47وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَا مُوسَىٰ وَهَٰرُونَ ٱلۡفُرۡقَانَ وَضِيَآءࣰ وَذِكۡرࣰ ا لِّلۡمُتَّقِينَ
I doista smo dali Musau i Harunu furkan i svjetlo, i Opomenu za bogobojazne
Ayah 48ٱلَّذِينَ يَخۡشَوۡنَ رَبَّهُم بِٱلۡغَيۡبِ وَهُم مِّنَ ٱلسَّاعَةِ مُشۡفِقُونَ
One koji se boje Gospodara svog tajno, a oni su zbog Časa brižni
Ayah 49وَهَٰذَا ذِكۡرࣱ مُّبَارَكٌ أَنزَلۡنَٰهُۚ أَفَأَنتُمۡ لَهُۥ مُنكِرُونَ
A ova Opomena koju smo spustili, blagoslovljena je, pa zar ćete vi biti njeni poricatelji
Ayah 50۞وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَآ إِبۡرَٰهِيمَ رُشۡدَهُۥ مِن قَبۡلُ وَكُنَّا بِهِۦ عَٰلِمِينَ
I doista smo Ibrahimu dali ispravnost njegovu ranije i bili smo o njemu Znalci
Ayah 51إِذۡ قَالَ لِأَبِيهِ وَقَوۡمِهِۦ مَا هَٰذِهِ ٱلتَّمَاثِيلُ ٱلَّتِيٓ أَنتُمۡ لَهَا عَٰكِفُونَ
Kad reče ocu svom i narodu svom: “Šta su ovi kipovi, ovi kojima ste vi privrženi?”
Ayah 52قَالُواْ وَجَدۡنَآ ءَابَآءَنَا لَهَا عَٰبِدِينَ
Rekoše: “Našli smo očeve svoje, njihove obožavatelje.”
Ayah 53قَالَ لَقَدۡ كُنتُمۡ أَنتُمۡ وَءَابَآؤُكُمۡ فِي ضَلَٰلࣲ مُّبِينࣲ
Reče: “Doista ste vi i očevi vaši bili u zabludi očitoj.”
Ayah 54قَالُوٓاْ أَجِئۡتَنَا بِٱلۡحَقِّ أَمۡ أَنتَ مِنَ ٱللَّٰعِبِينَ
Rekoše: “Jesi li nam donio Istinu, ili si ti od zabavljača?”
Ayah 55قَالَ بَل رَّبُّكُمۡ رَبُّ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ ٱلَّذِي فَطَرَهُنَّ وَأَنَا۠ عَلَىٰ ذَٰلِكُم مِّنَ ٱلشَّٰهِدِينَ
Reče: “Naprotiv, Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji ih je stvorio; a ja sam za to od svjedoka
Ayah 56وَتَٱللَّهِ لَأَكِيدَنَّ أَصۡنَٰمَكُم بَعۡدَ أَن تُوَلُّواْ مُدۡبِرِينَ
I tako mi Allaha, sigurno ću splanirati (nešto) protiv idola vaših, nakon što se okrenete vrativši se.”
Ayah 57فَجَعَلَهُمۡ جُذَٰذًا إِلَّا كَبِيرࣰ ا لَّهُمۡ لَعَلَّهُمۡ إِلَيۡهِ يَرۡجِعُونَ
Tad ih je učinio komadićima, izuzev velikog njihovog, da bi se njemu vratili
Ayah 58قَالُواْ مَن فَعَلَ هَٰذَا بِـَٔالِهَتِنَآ إِنَّهُۥ لَمِنَ ٱلظَّٰلِمِينَ
Rekoše: “Ko ovo učini bogovima našim? Uistinu, on je od zalima.”
Ayah 59قَالُواْ سَمِعۡنَا فَتࣰ ى يَذۡكُرُهُمۡ يُقَالُ لَهُۥٓ إِبۡرَٰهِيمُ
Rekoše: “Čuli smo mladića, spominje ih; on se zove Ibrahim.”
Ayah 60قَالُواْ فَأۡتُواْ بِهِۦ عَلَىٰٓ أَعۡيُنِ ٱلنَّاسِ لَعَلَّهُمۡ يَشۡهَدُونَ
Rekoše: “Pa dajte ga pred oči ljudi, da oni svjedoče.”
Ayah 61قَالُوٓاْ ءَأَنتَ فَعَلۡتَ هَٰذَا بِـَٔالِهَتِنَا يَٰٓإِبۡرَٰهِيمُ
Rekoše: “Jesi li ti ovo učinio bogovima našim o Ibrahime?”
Ayah 62قَالَ بَلۡ فَعَلَهُۥ كَبِيرُهُمۡ هَٰذَا فَسۡـَٔلُوهُمۡ إِن كَانُواْ يَنطِقُونَ
Reče: “Naprotiv, učinio je to najveći njihov, ovaj, ta pitajte ih ako mogu da govore.”
Ayah 63فَرَجَعُوٓاْ إِلَىٰٓ أَنفُسِهِمۡ فَقَالُوٓاْ إِنَّكُمۡ أَنتُمُ ٱلظَّٰلِمُونَ
Tad se povratiše dušama svojim, pa rekoše: “Uistinu, vi, vi ste zalimi.”
Ayah 64ثُمَّ نُكِسُواْ عَلَىٰ رُءُوسِهِمۡ لَقَدۡ عَلِمۡتَ مَا هَٰٓؤُلَآءِ يَنطِقُونَ
Zatim oboriše glave svoje: “Doista znaš, ovi ne govore.”
Ayah 65قَالَ أَفَتَعۡبُدُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ مَا لَا يَنفَعُكُمۡ شَيۡـࣰٔ ا وَلَا يَضُرُّكُمۡ
(Ibrahim) reče: “Pa zar obožavate mimo Allaha ono šta vam nimalo ne koristi, niti vam šteti
Ayah 66أُفࣲّ لَّكُمۡ وَلِمَا تَعۡبُدُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِۚ أَفَلَا تَعۡقِلُونَ
Jao vama i onom što obožavate mimo Allaha! Pa zar ne shvatate?”
Ayah 67قَالُواْ حَرِّقُوهُ وَٱنصُرُوٓاْ ءَالِهَتَكُمۡ إِن كُنتُمۡ فَٰعِلِينَ
Rekoše: “Spalite ga i pomozite bogovima svojim, ako ste radini.”
Ayah 68قُلۡنَا يَٰنَارُ كُونِي بَرۡدࣰ ا وَسَلَٰمًا عَلَىٰٓ إِبۡرَٰهِيمَ
Rekosmo: “O vatro, budi hladnoća, i spas Ibrahimu!”
Ayah 69وَأَرَادُواْ بِهِۦ كَيۡدࣰ ا فَجَعَلۡنَٰهُمُ ٱلۡأَخۡسَرِينَ
I željeli su mu varku, pa smo njih učinili najvećim gubitnicima
Ayah 70وَنَجَّيۡنَٰهُ وَلُوطًا إِلَى ٱلۡأَرۡضِ ٱلَّتِي بَٰرَكۡنَا فِيهَا لِلۡعَٰلَمِينَ
I spasili njega i Luta u zemlju koju smo blagoslovili svjetovima
Ayah 71وَوَهَبۡنَا لَهُۥٓ إِسۡحَٰقَ وَيَعۡقُوبَ نَافِلَةࣰۖ وَكُلࣰّ ا جَعَلۡنَا صَٰلِحِينَ
I podarili smo mu Ishaka, i Jakuba - unuka. A svakojeg smo učinili od dobrih
Ayah 72وَجَعَلۡنَٰهُمۡ أَئِمَّةࣰ يَهۡدُونَ بِأَمۡرِنَا وَأَوۡحَيۡنَآ إِلَيۡهِمۡ فِعۡلَ ٱلۡخَيۡرَٰتِ وَإِقَامَ ٱلصَّلَوٰةِ وَإِيتَآءَ ٱلزَّكَوٰةِۖ وَكَانُواْ لَنَا عَٰبِدِينَ
I učinili smo ih imamima, (da) upućuju po naredbi Našoj, i objavili im činjenje dobrih djela, i obavljanje salata i davanje zekata. A bili su Naši obožavatelji
Ayah 73وَلُوطًا ءَاتَيۡنَٰهُ حُكۡمࣰ ا وَعِلۡمࣰ ا وَنَجَّيۡنَٰهُ مِنَ ٱلۡقَرۡيَةِ ٱلَّتِي كَانَت تَّعۡمَلُ ٱلۡخَبَٰٓئِثَۚ إِنَّهُمۡ كَانُواْ قَوۡمَ سَوۡءࣲ فَٰسِقِينَ
A Lutu - dali smo mu sud i znanje i izbavili ga iz grada koji je činio gadosti. Uistinu, oni su bili narod zao, grješnici
Ayah 74وَأَدۡخَلۡنَٰهُ فِي رَحۡمَتِنَآۖ إِنَّهُۥ مِنَ ٱلصَّٰلِحِينَ
I dali smo da on uđe u milost Našu. Uistinu, on je bio od dobrih
Ayah 75وَنُوحًا إِذۡ نَادَىٰ مِن قَبۡلُ فَٱسۡتَجَبۡنَا لَهُۥ فَنَجَّيۡنَٰهُ وَأَهۡلَهُۥ مِنَ ٱلۡكَرۡبِ ٱلۡعَظِيمِ
I Nuhu - kad je pozivao ranije, pa smo mu se odazvali, i spasili njega i porodicu njegovu od jada golemog
Ayah 76وَنَصَرۡنَٰهُ مِنَ ٱلۡقَوۡمِ ٱلَّذِينَ كَذَّبُواْ بِـَٔايَٰتِنَآۚ إِنَّهُمۡ كَانُواْ قَوۡمَ سَوۡءࣲ فَأَغۡرَقۡنَٰهُمۡ أَجۡمَعِينَ
I pomogli ga protiv ljudi koji su poricali ajete Naše. Uistinu, oni su bili narod zao, zato smo ih sve potopili
Ayah 77وَدَاوُۥدَ وَسُلَيۡمَٰنَ إِذۡ يَحۡكُمَانِ فِي ٱلۡحَرۡثِ إِذۡ نَفَشَتۡ فِيهِ غَنَمُ ٱلۡقَوۡمِ وَكُنَّا لِحُكۡمِهِمۡ شَٰهِدِينَ
I Dawudu i Sulejmanu - kad su njih dvojica sudili o usjevu, kad se u njemu noću napasao brav narodni; a bili smo suđenju njihovom Svjedoci
Ayah 78فَفَهَّمۡنَٰهَا سُلَيۡمَٰنَۚ وَكُلًّا ءَاتَيۡنَا حُكۡمࣰ ا وَعِلۡمࣰ اۚ وَسَخَّرۡنَا مَعَ دَاوُۥدَ ٱلۡجِبَالَ يُسَبِّحۡنَ وَٱلطَّيۡرَۚ وَكُنَّا فَٰعِلِينَ
Tad smo učinili da to razumije Sulejman. I svakojem smo dali sud i znanje. I potčinili smo brda (da) sa Dawudom slave (Allaha) i ptice; a bili smo Izvršioci
Ayah 79وَعَلَّمۡنَٰهُ صَنۡعَةَ لَبُوسࣲ لَّكُمۡ لِتُحۡصِنَكُم مِّنۢ بَأۡسِكُمۡۖ فَهَلۡ أَنتُمۡ شَٰكِرُونَ
I naučili smo ga proizvodnji pancira za vas, da vas zaštite od sile vaše. Pa jeste li vi zahvalni
Ayah 80وَلِسُلَيۡمَٰنَ ٱلرِّيحَ عَاصِفَةࣰ تَجۡرِي بِأَمۡرِهِۦٓ إِلَى ٱلۡأَرۡضِ ٱلَّتِي بَٰرَكۡنَا فِيهَاۚ وَكُنَّا بِكُلِّ شَيۡءٍ عَٰلِمِينَ
I Sulejmanu vjetar silan - puhao je po naredbi njegovoj prema onoj zemlji koju smo blagoslovili. A o svakoj stvari smo Znalci
Ayah 81وَمِنَ ٱلشَّيَٰطِينِ مَن يَغُوصُونَ لَهُۥ وَيَعۡمَلُونَ عَمَلࣰ ا دُونَ ذَٰلِكَۖ وَكُنَّا لَهُمۡ حَٰفِظِينَ
I neke šejtane koji su ronili za njega i radili posao pored toga, a bili smo njihovi Čuvari
Ayah 82۞وَأَيُّوبَ إِذۡ نَادَىٰ رَبَّهُۥٓ أَنِّي مَسَّنِيَ ٱلضُّرُّ وَأَنتَ أَرۡحَمُ ٱلرَّٰحِمِينَ
I Ejjubu - kad zovnu Gospodara svog: “Dotakla me je nevolja, a Ti si Najmilosrdniji od milosrdnih.”
Ayah 83فَٱسۡتَجَبۡنَا لَهُۥ فَكَشَفۡنَا مَا بِهِۦ مِن ضُرࣲّۖ وَءَاتَيۡنَٰهُ أَهۡلَهُۥ وَمِثۡلَهُم مَّعَهُمۡ رَحۡمَةࣰ مِّنۡ عِندِنَا وَذِكۡرَىٰ لِلۡعَٰبِدِينَ
Tad smo mu se odazvali i otklonili šta je s njim bilo od nevolje. I dali smo mu porodicu njegovu, i slične njima uz njih milošću od Nas, i Opomenu za obožavatelje
Ayah 84وَإِسۡمَٰعِيلَ وَإِدۡرِيسَ وَذَا ٱلۡكِفۡلِۖ كُلࣱّ مِّنَ ٱلصَّٰبِرِينَ
I Ismailu i Idrisu i Zul-kiflu; svaki je bio od strpljivih
Ayah 85وَأَدۡخَلۡنَٰهُمۡ فِي رَحۡمَتِنَآۖ إِنَّهُم مِّنَ ٱلصَّٰلِحِينَ
I dali smo da oni uđu u milost Našu. Uistinu, oni su od dobrih
Ayah 86وَذَا ٱلنُّونِ إِذ ذَّهَبَ مُغَٰضِبࣰ ا فَظَنَّ أَن لَّن نَّقۡدِرَ عَلَيۡهِ فَنَادَىٰ فِي ٱلظُّلُمَٰتِ أَن لَّآ إِلَٰهَ إِلَّآ أَنتَ سُبۡحَٰنَكَ إِنِّي كُنتُ مِنَ ٱلظَّٰلِمِينَ
I Zun-nunu, kad ode srdit, tad je mislio da nećemo imati nad njim moć - pa je dozivao u tminama: “Nema boga osim Tebe, slava neka je Tebi! Uistinu, ja sam od zalima.”
Ayah 87فَٱسۡتَجَبۡنَا لَهُۥ وَنَجَّيۡنَٰهُ مِنَ ٱلۡغَمِّۚ وَكَذَٰلِكَ نُـۨجِي ٱلۡمُؤۡمِنِينَ
Tad smo mu se odazvali i izbavili ga iz jada. A tako spašavamo vjernike
Ayah 88وَزَكَرِيَّآ إِذۡ نَادَىٰ رَبَّهُۥ رَبِّ لَا تَذَرۡنِي فَرۡدࣰ ا وَأَنتَ خَيۡرُ ٱلۡوَٰرِثِينَ
I Zekerijjaa - kad zovnu Gospodara svog: “Gospodaru moj! Ne ostavljaj me samog, a Ti si Najbolji od nasljednika.”
Ayah 89فَٱسۡتَجَبۡنَا لَهُۥ وَوَهَبۡنَا لَهُۥ يَحۡيَىٰ وَأَصۡلَحۡنَا لَهُۥ زَوۡجَهُۥٓۚ إِنَّهُمۡ كَانُواْ يُسَٰرِعُونَ فِي ٱلۡخَيۡرَٰتِ وَيَدۡعُونَنَا رَغَبࣰ ا وَرَهَبࣰ اۖ وَكَانُواْ لَنَا خَٰشِعِينَ
Tad smo mu se odazvali i darovali mu Jahjaa, i osposobili mu ženu njegovu. Uistinu, oni su se natjecali u dobrim djelima i zazivali Nas dragovoljno i iz straha, i bili su Nama ponizni
Ayah 90وَٱلَّتِيٓ أَحۡصَنَتۡ فَرۡجَهَا فَنَفَخۡنَا فِيهَا مِن رُّوحِنَا وَجَعَلۡنَٰهَا وَٱبۡنَهَآ ءَايَةࣰ لِّلۡعَٰلَمِينَ
I onu koja je sačuvala ferdž svoj, pa smo udahli u nju od Duha Našeg, i učinili nju i sina njenog znakom za svjetove
Ayah 91إِنَّ هَٰذِهِۦٓ أُمَّتُكُمۡ أُمَّةࣰ وَٰحِدَةࣰ وَأَنَا۠ رَبُّكُمۡ فَٱعۡبُدُونِ
Uistinu, ova vaša umma, je umma jedna, a Ja sam Gospodar vaš, zato Mene obožavajte
Ayah 92وَتَقَطَّعُوٓاْ أَمۡرَهُم بَيۡنَهُمۡۖ كُلٌّ إِلَيۡنَا رَٰجِعُونَ
I rastrgali su stvar svoju između sebe. Svi su Nama povratnici
Ayah 93فَمَن يَعۡمَلۡ مِنَ ٱلصَّٰلِحَٰتِ وَهُوَ مُؤۡمِنࣱ فَلَا كُفۡرَانَ لِسَعۡيِهِۦ وَإِنَّا لَهُۥ كَٰتِبُونَ
Pa ko radi dobra djela, a on je vjernik, tad nema poricanja truda njegovog. A uistinu, Mi smo njegovi Pisari
Ayah 94وَحَرَٰمٌ عَلَىٰ قَرۡيَةٍ أَهۡلَكۡنَٰهَآ أَنَّهُمۡ لَا يَرۡجِعُونَ
I zabrana je za naselje koje smo uništili, da se oni neće povratiti
Ayah 95حَتَّىٰٓ إِذَا فُتِحَتۡ يَأۡجُوجُ وَمَأۡجُوجُ وَهُم مِّن كُلِّ حَدَبࣲ يَنسِلُونَ
Dok, kad se pusti Jedžudž i Medžudž - a oni će se sa svake uzvisine spuštati
Ayah 96وَٱقۡتَرَبَ ٱلۡوَعۡدُ ٱلۡحَقُّ فَإِذَا هِيَ شَٰخِصَةٌ أَبۡصَٰرُ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ يَٰوَيۡلَنَا قَدۡ كُنَّا فِي غَفۡلَةࣲ مِّنۡ هَٰذَا بَلۡ كُنَّا ظَٰلِمِينَ
I približi se obećanje istinito, tad gle: ukočeni pogledi onih koji nisu vjerovali. “O teško nama! Doista smo bili u nemaru prema ovom, šta više, bili smo zalimi.”
Ayah 97إِنَّكُمۡ وَمَا تَعۡبُدُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ حَصَبُ جَهَنَّمَ أَنتُمۡ لَهَا وَٰرِدُونَ
Uistinu! Vi i ono što ste obožavali mimo Allaha, bićete gorivo Džehennema. Vi ćete biti ti koji ćete mu doći
Ayah 98لَوۡ كَانَ هَٰٓؤُلَآءِ ءَالِهَةࣰ مَّا وَرَدُوهَاۖ وَكُلࣱّ فِيهَا خَٰلِدُونَ
Da su ovi bili bogovi, ne bi mu došli. A svi će u njemu biti vječito
Ayah 99لَهُمۡ فِيهَا زَفِيرࣱ وَهُمۡ فِيهَا لَا يَسۡمَعُونَ
Imaće oni u njemu hroptanje i oni u njemu neće čuti
Ayah 100إِنَّ ٱلَّذِينَ سَبَقَتۡ لَهُم مِّنَّا ٱلۡحُسۡنَىٰٓ أُوْلَٰٓئِكَ عَنۡهَا مُبۡعَدُونَ
Uistinu, oni kojima je od Nas prethodilo najljepše - takvi će od njega biti otklonjeni
Ayah 101لَا يَسۡمَعُونَ حَسِيسَهَاۖ وَهُمۡ فِي مَا ٱشۡتَهَتۡ أَنفُسُهُمۡ خَٰلِدُونَ
Neće čuti ni najmanji šum njegov i oni će u onom šta zažele duše njihove vječno biti
Ayah 102لَا يَحۡزُنُهُمُ ٱلۡفَزَعُ ٱلۡأَكۡبَرُ وَتَتَلَقَّىٰهُمُ ٱلۡمَلَٰٓئِكَةُ هَٰذَا يَوۡمُكُمُ ٱلَّذِي كُنتُمۡ تُوعَدُونَ
Neće ih brinuti strah najveći, a susretaće ih meleci: “Ovo je vaš Dan koji vam se obećavao”
Ayah 103يَوۡمَ نَطۡوِي ٱلسَّمَآءَ كَطَيِّ ٱلسِّجِلِّ لِلۡكُتُبِۚ كَمَا بَدَأۡنَآ أَوَّلَ خَلۡقࣲ نُّعِيدُهُۥۚ وَعۡدًا عَلَيۡنَآۚ إِنَّا كُنَّا فَٰعِلِينَ
Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao što smo počeli prvo stvaranje, ponovićemo ga. Obećanje je na Nama. Uistinu, Mi ćemo biti Izvršitelji
Ayah 104وَلَقَدۡ كَتَبۡنَا فِي ٱلزَّبُورِ مِنۢ بَعۡدِ ٱلذِّكۡرِ أَنَّ ٱلۡأَرۡضَ يَرِثُهَا عِبَادِيَ ٱلصَّٰلِحُونَ
A doista smo zapisali u Zeburu nakon Opomene, da će Zemlju naslijediti robovi Moji dobri
Ayah 105إِنَّ فِي هَٰذَا لَبَلَٰغࣰ ا لِّقَوۡمٍ عَٰبِدِينَ
Uistinu, u ovom je poruka za narod obožavatelja
Ayah 106وَمَآ أَرۡسَلۡنَٰكَ إِلَّا رَحۡمَةࣰ لِّلۡعَٰلَمِينَ
I poslali smo te samo kao milost svjetovima
Ayah 107قُلۡ إِنَّمَا يُوحَىٰٓ إِلَيَّ أَنَّمَآ إِلَٰهُكُمۡ إِلَٰهࣱ وَٰحِدࣱۖ فَهَلۡ أَنتُم مُّسۡلِمُونَ
Reci: “Samo mi se objavljuje da je Bog vaš Bog Jedini! Pa jeste li vi muslimani?”
Ayah 108فَإِن تَوَلَّوۡاْ فَقُلۡ ءَاذَنتُكُمۡ عَلَىٰ سَوَآءࣲۖ وَإِنۡ أَدۡرِيٓ أَقَرِيبٌ أَم بَعِيدࣱ مَّا تُوعَدُونَ
Pa ako se okrenu, tad reci: “Upozorio sam vas jednako, a ne znam da li je blisko ili daleko ono čime vam se prijeti
Ayah 109إِنَّهُۥ يَعۡلَمُ ٱلۡجَهۡرَ مِنَ ٱلۡقَوۡلِ وَيَعۡلَمُ مَا تَكۡتُمُونَ
Uistinu! On zna javni govor i zna šta krijete
Ayah 110وَإِنۡ أَدۡرِي لَعَلَّهُۥ فِتۡنَةࣱ لَّكُمۡ وَمَتَٰعٌ إِلَىٰ حِينࣲ
I ne znam: možda je to iskušenje za vas i uživanje do nekog vremena.”
Ayah 111قَٰلَ رَبِّ ٱحۡكُم بِٱلۡحَقِّۗ وَرَبُّنَا ٱلرَّحۡمَٰنُ ٱلۡمُسۡتَعَانُ عَلَىٰ مَا تَصِفُونَ
(Muhammed) reče: “Gospodaru moj! Presudi s Istinom.” A Gospodar naš je Milostivi, Onaj od kog se traži pomoć protiv onog što pripisujete
Ayah 112