Sura Taa-Haa
Sura Taa-Haa — 20/114 · 135 ajeta. Čitajte i slušajte uz arapski tekst i hrvatski prijevod.
طه
Ta. Ha
Ayah 1مَآ أَنزَلۡنَا عَلَيۡكَ ٱلۡقُرۡءَانَ لِتَشۡقَىٰٓ
Nismo ti objavili Kur’an da se mučiš
Ayah 2إِلَّا تَذۡكِرَةࣰ لِّمَن يَخۡشَىٰ
Nego kao Opomenu za onog ko se boji
Ayah 3تَنزِيلࣰ ا مِّمَّنۡ خَلَقَ ٱلۡأَرۡضَ وَٱلسَّمَٰوَٰتِ ٱلۡعُلَى
Objava je od Onog ko je stvorio Zemlju i nebesa visoka
Ayah 4ٱلرَّحۡمَٰنُ عَلَى ٱلۡعَرۡشِ ٱسۡتَوَىٰ
Milostivog, na Aršu opstojećeg
Ayah 5لَهُۥ مَا فِي ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَمَا فِي ٱلۡأَرۡضِ وَمَا بَيۡنَهُمَا وَمَا تَحۡتَ ٱلثَّرَىٰ
Njegovo je šta je na nebesima i šta je na Zemlji, i šta je između njih dvoje, i šta je ispod tla
Ayah 6وَإِن تَجۡهَرۡ بِٱلۡقَوۡلِ فَإِنَّهُۥ يَعۡلَمُ ٱلسِّرَّ وَأَخۡفَى
A ako si glasan u govoru, pa uistinu, On zna tajnu i skrivenije
Ayah 7ٱللَّهُ لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَۖ لَهُ ٱلۡأَسۡمَآءُ ٱلۡحُسۡنَىٰ
Allah! Samo je On Bog! Njegova imena su najljepša
Ayah 8وَهَلۡ أَتَىٰكَ حَدِيثُ مُوسَىٰٓ
A da li ti je stigao hadis o Musau
Ayah 9إِذۡ رَءَا نَارࣰ ا فَقَالَ لِأَهۡلِهِ ٱمۡكُثُوٓاْ إِنِّيٓ ءَانَسۡتُ نَارࣰ ا لَّعَلِّيٓ ءَاتِيكُم مِّنۡهَا بِقَبَسٍ أَوۡ أَجِدُ عَلَى ٱلنَّارِ هُدࣰ ى
Kad ugleda vatru pa reče porodici svojoj: “Sačekajte! Uistinu, ja sam opazio vatru; možda ću vam od nje donijeti glavnju, ili ću kod vatre naći uputu.”
Ayah 10فَلَمَّآ أَتَىٰهَا نُودِيَ يَٰمُوسَىٰٓ
Pa pošto joj stiže, bi pozvan: “O Musa
Ayah 11إِنِّيٓ أَنَا۠ رَبُّكَ فَٱخۡلَعۡ نَعۡلَيۡكَ إِنَّكَ بِٱلۡوَادِ ٱلۡمُقَدَّسِ طُوࣰ ى
Uistinu! Ja, Ja sam Gospodar tvoj! Zato izuj obuću svoju. Uistinu si ti u svetoj dolini Tuwa
Ayah 12وَأَنَا ٱخۡتَرۡتُكَ فَٱسۡتَمِعۡ لِمَا يُوحَىٰٓ
I Ja sam te odabrao, zato slušaj šta ti se objavljuje
Ayah 13إِنَّنِيٓ أَنَا ٱللَّهُ لَآ إِلَٰهَ إِلَّآ أَنَا۠ فَٱعۡبُدۡنِي وَأَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ لِذِكۡرِيٓ
Uistinu! Ja, Ja sam Allah! Nema boga osim Mene! Zato Mene obožavaj i obavljaj salat, da Me se sjetiš
Ayah 14إِنَّ ٱلسَّاعَةَ ءَاتِيَةٌ أَكَادُ أُخۡفِيهَا لِتُجۡزَىٰ كُلُّ نَفۡسِۭ بِمَا تَسۡعَىٰ
Uistinu, Čas je dolazeći, skori je, tajim ga da bi se platilo svakoj duši ono zašto se trudila
Ayah 15فَلَا يَصُدَّنَّكَ عَنۡهَا مَن لَّا يُؤۡمِنُ بِهَا وَٱتَّبَعَ هَوَىٰهُ فَتَرۡدَىٰ
Zato neka te nikako od njega ne odvrati onaj ko u njega ne vjeruje i slijedi strast svoju, pa da stradaš
Ayah 16وَمَا تِلۡكَ بِيَمِينِكَ يَٰمُوسَىٰ
A šta je to u desnici tvojoj, o Musa?”
Ayah 17قَالَ هِيَ عَصَايَ أَتَوَكَّؤُاْ عَلَيۡهَا وَأَهُشُّ بِهَا عَلَىٰ غَنَمِي وَلِيَ فِيهَا مَـَٔارِبُ أُخۡرَىٰ
Reče: “Ovo je moj štap, oslanjam se na njega i mlatim (lišće) njime ovcama svojim, a imam ja u njemu druge svrhe.”
Ayah 18قَالَ أَلۡقِهَا يَٰمُوسَىٰ
(Allah) reče: “Baci ga, o Musa!”
Ayah 19فَأَلۡقَىٰهَا فَإِذَا هِيَ حَيَّةࣱ تَسۡعَىٰ
Pa ga baci, tad gle: on zmija, gmiže
Ayah 20قَالَ خُذۡهَا وَلَا تَخَفۡۖ سَنُعِيدُهَا سِيرَتَهَا ٱلۡأُولَىٰ
Reče: “Uzmi je i ne boj se. Povratićemo je njenom prvom stanju
Ayah 21وَٱضۡمُمۡ يَدَكَ إِلَىٰ جَنَاحِكَ تَخۡرُجۡ بَيۡضَآءَ مِنۡ غَيۡرِ سُوٓءٍ ءَايَةً أُخۡرَىٰ
I stavi ruku svoju pod pazuho svoje, izaći će bijela, bez nedostatka - znak drugi
Ayah 22لِنُرِيَكَ مِنۡ ءَايَٰتِنَا ٱلۡكُبۡرَى
Da bismo ti pokazali veći od znakova Naših
Ayah 23ٱذۡهَبۡ إِلَىٰ فِرۡعَوۡنَ إِنَّهُۥ طَغَىٰ
Idi faraonu! Uistinu, on je prevršio.”
Ayah 24قَالَ رَبِّ ٱشۡرَحۡ لِي صَدۡرِي
(Musa) reče: “Gospodaru moj! Proširi mi grudi moje
Ayah 25وَيَسِّرۡ لِيٓ أَمۡرِي
I olakšaj mi stvar moju
Ayah 26وَٱحۡلُلۡ عُقۡدَةࣰ مِّن لِّسَانِي
I razveži čvor jezika mog
Ayah 27يَفۡقَهُواْ قَوۡلِي
(Da) razumiju govor moj
Ayah 28وَٱجۡعَل لِّي وَزِيرࣰ ا مِّنۡ أَهۡلِي
I učini mi wezirom iz porodice moje
Ayah 29هَٰرُونَ أَخِي
Haruna, brata mog
Ayah 30ٱشۡدُدۡ بِهِۦٓ أَزۡرِي
Pojačaj njime snagu moju
Ayah 31وَأَشۡرِكۡهُ فِيٓ أَمۡرِي
I pridruži ga u stvari mojoj
Ayah 32كَيۡ نُسَبِّحَكَ كَثِيرࣰ ا
Da Te slavimo mnogo
Ayah 33وَنَذۡكُرَكَ كَثِيرًا
I Tebe spominjemo mnogo
Ayah 34إِنَّكَ كُنتَ بِنَا بَصِيرࣰ ا
Uistinu! Ti si Onaj koji nas vidi.”
Ayah 35قَالَ قَدۡ أُوتِيتَ سُؤۡلَكَ يَٰمُوسَىٰ
(Allah) reče: “Već ti je dato potraživanje tvoje, o Musa”
Ayah 36وَلَقَدۡ مَنَنَّا عَلَيۡكَ مَرَّةً أُخۡرَىٰٓ
I doista smo te darovali drugi put
Ayah 37إِذۡ أَوۡحَيۡنَآ إِلَىٰٓ أُمِّكَ مَا يُوحَىٰٓ
Kad smo objavili majci tvojoj šta je objavljeno
Ayah 38أَنِ ٱقۡذِفِيهِ فِي ٱلتَّابُوتِ فَٱقۡذِفِيهِ فِي ٱلۡيَمِّ فَلۡيُلۡقِهِ ٱلۡيَمُّ بِٱلسَّاحِلِ يَأۡخُذۡهُ عَدُوࣱّ لِّي وَعَدُوࣱّ لَّهُۥۚ وَأَلۡقَيۡتُ عَلَيۡكَ مَحَبَّةࣰ مِّنِّي وَلِتُصۡنَعَ عَلَىٰ عَيۡنِيٓ
“Ubaci ga u tabut i baci ga u rijeku, pa će ga izbaciti rijeka na obalu, uzeće ga neprijatelj Moj i neprijatelj njegov.” I bacio sam na te ljubav Svoju, i da budeš odgajan pred okom Mojim
Ayah 39إِذۡ تَمۡشِيٓ أُخۡتُكَ فَتَقُولُ هَلۡ أَدُلُّكُمۡ عَلَىٰ مَن يَكۡفُلُهُۥۖ فَرَجَعۡنَٰكَ إِلَىٰٓ أُمِّكَ كَيۡ تَقَرَّ عَيۡنُهَا وَلَا تَحۡزَنَۚ وَقَتَلۡتَ نَفۡسࣰ ا فَنَجَّيۡنَٰكَ مِنَ ٱلۡغَمِّ وَفَتَنَّٰكَ فُتُونࣰ اۚ فَلَبِثۡتَ سِنِينَ فِيٓ أَهۡلِ مَدۡيَنَ ثُمَّ جِئۡتَ عَلَىٰ قَدَرࣲ يَٰمُوسَىٰ
Kad ode sestra tvoja, pa reče: “Hoćete li da vam ukažem na onog ko će ga odgajati?” Tad smo te vratili majci tvojoj da ohladi oko svoje i ne tuguje. I ubio si dušu, pa smo te oslobodili brige. I iskušavali te kušnjom. Pa si boravio godinama među stanovnicima Medjena, zatim si došao po odredbi, o Musa
Ayah 40وَٱصۡطَنَعۡتُكَ لِنَفۡسِي
I odabrao sam te Sebi
Ayah 41ٱذۡهَبۡ أَنتَ وَأَخُوكَ بِـَٔايَٰتِي وَلَا تَنِيَا فِي ذِكۡرِي
“Idi ti i brat tvoj sa znakovima Mojim, i ne popuštajte u spominjanju Mom
Ayah 42ٱذۡهَبَآ إِلَىٰ فِرۡعَوۡنَ إِنَّهُۥ طَغَىٰ
Idite faraonu. Uistinu, on je prevršio
Ayah 43فَقُولَا لَهُۥ قَوۡلࣰ ا لَّيِّنࣰ ا لَّعَلَّهُۥ يَتَذَكَّرُ أَوۡ يَخۡشَىٰ
Pa mu recite riječ blagu, da bi se on poučio ili pobojao.”
Ayah 44قَالَا رَبَّنَآ إِنَّنَا نَخَافُ أَن يَفۡرُطَ عَلَيۡنَآ أَوۡ أَن يَطۡغَىٰ
Rekoše: “Gospodaru naš! Uistinu! Mi se bojimo da će na nas preopteretiti ili da će prevršiti.”
Ayah 45قَالَ لَا تَخَافَآۖ إِنَّنِي مَعَكُمَآ أَسۡمَعُ وَأَرَىٰ
(Allah) reče: “Ne bojte se! Uistinu, Ja sam s vama dvojicom, čujem i vidim
Ayah 46فَأۡتِيَاهُ فَقُولَآ إِنَّا رَسُولَا رَبِّكَ فَأَرۡسِلۡ مَعَنَا بَنِيٓ إِسۡرَٰٓءِيلَ وَلَا تُعَذِّبۡهُمۡۖ قَدۡ جِئۡنَٰكَ بِـَٔايَةࣲ مِّن رَّبِّكَۖ وَٱلسَّلَٰمُ عَلَىٰ مَنِ ٱتَّبَعَ ٱلۡهُدَىٰٓ
Zato mu idite, pa recite: ’Uistinu mi smo dva poslanika Gospodara tvog, pa pošalji s nama sinove Israilove, i ne muči ih. Doista smo ti došli sa znakom od Gospodara tvog. A mir nek’ je na onom ko slijedi Uputu
Ayah 47إِنَّا قَدۡ أُوحِيَ إِلَيۡنَآ أَنَّ ٱلۡعَذَابَ عَلَىٰ مَن كَذَّبَ وَتَوَلَّىٰ
Uistinu, nama je već objavljeno da će biti kazna nad onim ko porekne i okrene se.”
Ayah 48قَالَ فَمَن رَّبُّكُمَا يَٰمُوسَىٰ
(Faraon) reče: “Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?”
Ayah 49قَالَ رَبُّنَا ٱلَّذِيٓ أَعۡطَىٰ كُلَّ شَيۡءٍ خَلۡقَهُۥ ثُمَّ هَدَىٰ
(Musa) reče: “Gospodar naš je Onaj koji je svakoj stvari dao stvaranje njeno, zatim uputio.”
Ayah 50قَالَ فَمَا بَالُ ٱلۡقُرُونِ ٱلۡأُولَىٰ
(Faraon) reče: “Pa kakvo je stanje pokoljenja ranijih?”
Ayah 51قَالَ عِلۡمُهَا عِندَ رَبِّي فِي كِتَٰبࣲۖ لَّا يَضِلُّ رَبِّي وَلَا يَنسَى
(Musa) reče: “Znanje o njima je u Knjizi kod Gospodara mog. Ne griješi Gospodar moj, niti zaboravlja
Ayah 52ٱلَّذِي جَعَلَ لَكُمُ ٱلۡأَرۡضَ مَهۡدࣰ ا وَسَلَكَ لَكُمۡ فِيهَا سُبُلࣰ ا وَأَنزَلَ مِنَ ٱلسَّمَآءِ مَآءࣰ فَأَخۡرَجۡنَا بِهِۦٓ أَزۡوَٰجࣰ ا مِّن نَّبَاتࣲ شَتَّىٰ
Onaj koji je za vas učinio Zemlju bešikom, i utro vam po njoj puteve, i spustio s neba vodu” - pa smo izveli njome parove bilja različitog
Ayah 53كُلُواْ وَٱرۡعَوۡاْ أَنۡعَٰمَكُمۡۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتࣲ لِّأُوْلِي ٱلنُّهَىٰ
Jedite i napasajte stoku svoju. Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma
Ayah 54۞مِنۡهَا خَلَقۡنَٰكُمۡ وَفِيهَا نُعِيدُكُمۡ وَمِنۡهَا نُخۡرِجُكُمۡ تَارَةً أُخۡرَىٰ
Od nje smo vas stvorili i u nju vas vraćamo, i iz nje ćemo vas izvesti drugi put
Ayah 55وَلَقَدۡ أَرَيۡنَٰهُ ءَايَٰتِنَا كُلَّهَا فَكَذَّبَ وَأَبَىٰ
I doista smo mu pokazali znakove Naše, svakog od njih, pa je porekao i odbio
Ayah 56قَالَ أَجِئۡتَنَا لِتُخۡرِجَنَا مِنۡ أَرۡضِنَا بِسِحۡرِكَ يَٰمُوسَىٰ
(Faraon) reče: “Jesi li nam došao da nas izvedeš iz zemlje naše sa sihrom svojim, o Musa
Ayah 57فَلَنَأۡتِيَنَّكَ بِسِحۡرࣲ مِّثۡلِهِۦ فَٱجۡعَلۡ بَيۡنَنَا وَبَيۡنَكَ مَوۡعِدࣰ ا لَّا نُخۡلِفُهُۥ نَحۡنُ وَلَآ أَنتَ مَكَانࣰ ا سُوࣰ ى
Pa sigurno ćemo ti donijeti sihr sličan tome; zato utvrdi između nas i tebe rok, nećemo ga prekršiti mi niti ti, na mjestu odgovarajućem.”
Ayah 58قَالَ مَوۡعِدُكُمۡ يَوۡمُ ٱلزِّينَةِ وَأَن يُحۡشَرَ ٱلنَّاسُ ضُحࣰ ى
(Musa) reče: “Rok vaš je dan ukrašavanja, i nek se saberu ljudi jutrom.”
Ayah 59فَتَوَلَّىٰ فِرۡعَوۡنُ فَجَمَعَ كَيۡدَهُۥ ثُمَّ أَتَىٰ
Pa se faraon okrenu, te skova spletku svoj, zatim dođe
Ayah 60قَالَ لَهُم مُّوسَىٰ وَيۡلَكُمۡ لَا تَفۡتَرُواْ عَلَى ٱللَّهِ كَذِبࣰ ا فَيُسۡحِتَكُم بِعَذَابࣲۖ وَقَدۡ خَابَ مَنِ ٱفۡتَرَىٰ
Musa im reče: “Teško vama! Ne izmišljajte protiv Allaha laž, pa da vas kaznom iskorijeni. A doista neće uspjeti ko izmišlja.”
Ayah 61فَتَنَٰزَعُوٓاْ أَمۡرَهُم بَيۡنَهُمۡ وَأَسَرُّواْ ٱلنَّجۡوَىٰ
Zatim su se prepirali o stvari svojoj međusobno i krili sašaptavanje
Ayah 62قَالُوٓاْ إِنۡ هَٰذَٰنِ لَسَٰحِرَٰنِ يُرِيدَانِ أَن يُخۡرِجَاكُم مِّنۡ أَرۡضِكُم بِسِحۡرِهِمَا وَيَذۡهَبَا بِطَرِيقَتِكُمُ ٱلۡمُثۡلَىٰ
Rekoše: “Uistinu, ova dvojica su samo dva čarobnjaka, žele da vas izvedu iz zemlje vaše sihrom svojim, i unište tarikat vaš najprimjerniji
Ayah 63فَأَجۡمِعُواْ كَيۡدَكُمۡ ثُمَّ ٱئۡتُواْ صَفࣰّ اۚ وَقَدۡ أَفۡلَحَ ٱلۡيَوۡمَ مَنِ ٱسۡتَعۡلَىٰ
Zato skujte spletku svoju, zatim dođite u saffu. Pa doista će danas uspjeti ko nadvlada.”
Ayah 64قَالُواْ يَٰمُوسَىٰٓ إِمَّآ أَن تُلۡقِيَ وَإِمَّآ أَن نَّكُونَ أَوَّلَ مَنۡ أَلۡقَىٰ
Rekoše: “O Musa! Ili da baciš, ili da budemo prvi koji baca?”
Ayah 65قَالَ بَلۡ أَلۡقُواْۖ فَإِذَا حِبَالُهُمۡ وَعِصِيُّهُمۡ يُخَيَّلُ إِلَيۡهِ مِن سِحۡرِهِمۡ أَنَّهَا تَسۡعَىٰ
Reče: “Naprotiv, bacite!” Tad gle: od sihra njihovog učini mu se konopi njihovi i štapovi njihovi - da oni jure
Ayah 66فَأَوۡجَسَ فِي نَفۡسِهِۦ خِيفَةࣰ مُّوسَىٰ
Tad Musa osjeti strah u duši svojoj
Ayah 67قُلۡنَا لَا تَخَفۡ إِنَّكَ أَنتَ ٱلۡأَعۡلَىٰ
Rekosmo: “Ne boj se! Uistinu ti, ti ćeš biti viši
Ayah 68وَأَلۡقِ مَا فِي يَمِينِكَ تَلۡقَفۡ مَا صَنَعُوٓاْۖ إِنَّمَا صَنَعُواْ كَيۡدُ سَٰحِرࣲۖ وَلَا يُفۡلِحُ ٱلسَّاحِرُ حَيۡثُ أَتَىٰ
I baci to šta je u desnici tvojoj! Progutaće ono šta su napravili. Uistinu, napravili su trik čarobnjaka, a čarobnjak neće uspjeti ma odakle došao.”
Ayah 69فَأُلۡقِيَ ٱلسَّحَرَةُ سُجَّدࣰ ا قَالُوٓاْ ءَامَنَّا بِرَبِّ هَٰرُونَ وَمُوسَىٰ
Tad se čarobnjaci baciše na sedždu. Rekoše: “Vjerujemo u Gospodara Harunovog i Musaovog.”
Ayah 70قَالَ ءَامَنتُمۡ لَهُۥ قَبۡلَ أَنۡ ءَاذَنَ لَكُمۡۖ إِنَّهُۥ لَكَبِيرُكُمُ ٱلَّذِي عَلَّمَكُمُ ٱلسِّحۡرَۖ فَلَأُقَطِّعَنَّ أَيۡدِيَكُمۡ وَأَرۡجُلَكُم مِّنۡ خِلَٰفࣲ وَلَأُصَلِّبَنَّكُمۡ فِي جُذُوعِ ٱلنَّخۡلِ وَلَتَعۡلَمُنَّ أَيُّنَآ أَشَدُّ عَذَابࣰ ا وَأَبۡقَىٰ
(Faraon) reče: “Povjerovaste li mu prije nego vam dopustih? Uistinu, on je velikan vaš koji vas je naučio sihru. Zato ću sigurno odsjeći ruke vaše i noge vaše unakrst, i sigurno ću vas raspeti na stabla palmi. A sigurno ćete saznati koji je od nas žešće kazne i trajnije.”
Ayah 71قَالُواْ لَن نُّؤۡثِرَكَ عَلَىٰ مَا جَآءَنَا مِنَ ٱلۡبَيِّنَٰتِ وَٱلَّذِي فَطَرَنَاۖ فَٱقۡضِ مَآ أَنتَ قَاضٍۖ إِنَّمَا تَقۡضِي هَٰذِهِ ٱلۡحَيَوٰةَ ٱلدُّنۡيَآ
Rekoše: “Nećemo te odabrati nad onim šta nam je došlo od jasnih dokaza, i Onim ko nas je stvorio, zato sudi šta ćeš ti presuditi. Samo sudiš ovaj život Dunjaa
Ayah 72إِنَّآ ءَامَنَّا بِرَبِّنَا لِيَغۡفِرَ لَنَا خَطَٰيَٰنَا وَمَآ أَكۡرَهۡتَنَا عَلَيۡهِ مِنَ ٱلسِّحۡرِۗ وَٱللَّهُ خَيۡرࣱ وَأَبۡقَىٰٓ
Uistinu, mi vjerujemo u Gospodara našeg, da nam oprosti greške naše i ono na šta si nas prisilio od sihra. A Allah je Najbolji i Najtrajniji.”
Ayah 73إِنَّهُۥ مَن يَأۡتِ رَبَّهُۥ مُجۡرِمࣰ ا فَإِنَّ لَهُۥ جَهَنَّمَ لَا يَمُوتُ فِيهَا وَلَا يَحۡيَىٰ
Uistinu, onaj ko dođe Gospodaru svom kao zločinac, pa uistinu, imaće on Džehennem. Neće umrijeti u njemu, niti živjeti
Ayah 74وَمَن يَأۡتِهِۦ مُؤۡمِنࣰ ا قَدۡ عَمِلَ ٱلصَّٰلِحَٰتِ فَأُوْلَٰٓئِكَ لَهُمُ ٱلدَّرَجَٰتُ ٱلۡعُلَىٰ
A ko Mu dođe kao vjernik, već radio dobra djela, pa ti takvi će imati stepene visoke
Ayah 75جَنَّٰتُ عَدۡنࣲ تَجۡرِي مِن تَحۡتِهَا ٱلۡأَنۡهَٰرُ خَٰلِدِينَ فِيهَاۚ وَذَٰلِكَ جَزَآءُ مَن تَزَكَّىٰ
Bašče Adna ispod kojih teku rijeke, biće vječno u njima; a to je plaća onog ko se očisti
Ayah 76وَلَقَدۡ أَوۡحَيۡنَآ إِلَىٰ مُوسَىٰٓ أَنۡ أَسۡرِ بِعِبَادِي فَٱضۡرِبۡ لَهُمۡ طَرِيقࣰ ا فِي ٱلۡبَحۡرِ يَبَسࣰ ا لَّا تَخَٰفُ دَرَكࣰ ا وَلَا تَخۡشَىٰ
I doista smo objavili Musau: “Kreni sa robovima Mojim noću, pa udari za njih put suh u moru, ne bojeći se sustizanja, niti se strašeći.”
Ayah 77فَأَتۡبَعَهُمۡ فِرۡعَوۡنُ بِجُنُودِهِۦ فَغَشِيَهُم مِّنَ ٱلۡيَمِّ مَا غَشِيَهُمۡ
Pa ih je slijedio faraon sa vojskama svojim, te ih je od mora prekrilo ono što ih je prekrilo
Ayah 78وَأَضَلَّ فِرۡعَوۡنُ قَوۡمَهُۥ وَمَا هَدَىٰ
I zaveo je faraon narod svoj, a nije uputio
Ayah 79يَٰبَنِيٓ إِسۡرَٰٓءِيلَ قَدۡ أَنجَيۡنَٰكُم مِّنۡ عَدُوِّكُمۡ وَوَٰعَدۡنَٰكُمۡ جَانِبَ ٱلطُّورِ ٱلۡأَيۡمَنَ وَنَزَّلۡنَا عَلَيۡكُمُ ٱلۡمَنَّ وَٱلسَّلۡوَىٰ
O sinovi Israilovi! Doista smo vas izbavili od vašeg neprijatelja, i sklopili ugovor s vama (na) desnom obronku Tura i spustili na vas mennu i prepelice
Ayah 80كُلُواْ مِن طَيِّبَٰتِ مَا رَزَقۡنَٰكُمۡ وَلَا تَطۡغَوۡاْ فِيهِ فَيَحِلَّ عَلَيۡكُمۡ غَضَبِيۖ وَمَن يَحۡلِلۡ عَلَيۡهِ غَضَبِي فَقَدۡ هَوَىٰ
“Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili, i ne pretjerujte u tome pa da na vas padne srdžba Moja. A onaj na koga se spusti srdžba Moja, pa doista je propao
Ayah 81وَإِنِّي لَغَفَّارࣱ لِّمَن تَابَ وَءَامَنَ وَعَمِلَ صَٰلِحࣰ ا ثُمَّ ٱهۡتَدَىٰ
I uistinu, Ja sam Oprosnik onom ko se pokaje i uzvjeruje i radi dobro, zatim se uputi.”
Ayah 82۞وَمَآ أَعۡجَلَكَ عَن قَوۡمِكَ يَٰمُوسَىٰ
“A šta te je požurilo od naroda tvog, o Musa?”
Ayah 83قَالَ هُمۡ أُوْلَآءِ عَلَىٰٓ أَثَرِي وَعَجِلۡتُ إِلَيۡكَ رَبِّ لِتَرۡضَىٰ
Reče: “Oni su ti koji su mi na tragu, a požurio sam Tebi Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.”
Ayah 84قَالَ فَإِنَّا قَدۡ فَتَنَّا قَوۡمَكَ مِنۢ بَعۡدِكَ وَأَضَلَّهُمُ ٱلسَّامِرِيُّ
Reče: “Pa uistinu, Mi smo već iskušavali narod tvoj poslije tebe i zaveo ih je Samirijja.”
Ayah 85فَرَجَعَ مُوسَىٰٓ إِلَىٰ قَوۡمِهِۦ غَضۡبَٰنَ أَسِفࣰ اۚ قَالَ يَٰقَوۡمِ أَلَمۡ يَعِدۡكُمۡ رَبُّكُمۡ وَعۡدًا حَسَنًاۚ أَفَطَالَ عَلَيۡكُمُ ٱلۡعَهۡدُ أَمۡ أَرَدتُّمۡ أَن يَحِلَّ عَلَيۡكُمۡ غَضَبࣱ مِّن رَّبِّكُمۡ فَأَخۡلَفۡتُم مَّوۡعِدِي
Pa se vrati Musa narodu svom srdit, tužan. Reče: “O narode moj! Zar vam nije dao Gospodar vaš obećanje lijepo? Pa zar vam se odužio rok, ili želite da vas snađe srdžba Gospodara vašeg, pa ste mi prekršili obećanje?”
Ayah 86قَالُواْ مَآ أَخۡلَفۡنَا مَوۡعِدَكَ بِمَلۡكِنَا وَلَٰكِنَّا حُمِّلۡنَآ أَوۡزَارࣰ ا مِّن زِينَةِ ٱلۡقَوۡمِ فَقَذَفۡنَٰهَا فَكَذَٰلِكَ أَلۡقَى ٱلسَّامِرِيُّ
Rekoše: “Nismo ti prekršili obećanje svojom voljom, nego smo mi bili natovareni teretima nakita narodnog, pa smo ih ubacili, te je isto tako bacio Samirijja
Ayah 87فَأَخۡرَجَ لَهُمۡ عِجۡلࣰ ا جَسَدࣰ ا لَّهُۥ خُوَارࣱ فَقَالُواْ هَٰذَآ إِلَٰهُكُمۡ وَإِلَٰهُ مُوسَىٰ فَنَسِيَ
Pa im je izvadio tele - tijelo, imalo je ono (moć) mukanja, te rekoše: “Ovo je bog vaš i bog Musaov - ta zaboravio je.”
Ayah 88أَفَلَا يَرَوۡنَ أَلَّا يَرۡجِعُ إِلَيۡهِمۡ قَوۡلࣰ ا وَلَا يَمۡلِكُ لَهُمۡ ضَرࣰّ ا وَلَا نَفۡعࣰ ا
Pa zar ne vide da im ne uzvraća govor, i ne vlada im štetom niti korišću
Ayah 89وَلَقَدۡ قَالَ لَهُمۡ هَٰرُونُ مِن قَبۡلُ يَٰقَوۡمِ إِنَّمَا فُتِنتُم بِهِۦۖ وَإِنَّ رَبَّكُمُ ٱلرَّحۡمَٰنُ فَٱتَّبِعُونِي وَأَطِيعُوٓاْ أَمۡرِي
A doista im je rekao Harun još prije: “O narode moj! Njime ste samo iskušani. A uistinu, Gospodar vaš je Milostivi, zato me slijedite i poslušajte naredbu moju.”
Ayah 90قَالُواْ لَن نَّبۡرَحَ عَلَيۡهِ عَٰكِفِينَ حَتَّىٰ يَرۡجِعَ إِلَيۡنَا مُوسَىٰ
Rekli su: “Nećemo njemu prestati biti odani dok nam se Musa ne vrati.”
Ayah 91قَالَ يَٰهَٰرُونُ مَا مَنَعَكَ إِذۡ رَأَيۡتَهُمۡ ضَلُّوٓاْ
Reče: “O Harune! Šta te je zadržalo kad si ih vidio da lutaju
Ayah 92أَلَّا تَتَّبِعَنِۖ أَفَعَصَيۡتَ أَمۡرِي
Da me ne slijediš? Pa zar si se suprotstavio naredbi mojoj?”
Ayah 93قَالَ يَبۡنَؤُمَّ لَا تَأۡخُذۡ بِلِحۡيَتِي وَلَا بِرَأۡسِيٓۖ إِنِّي خَشِيتُ أَن تَقُولَ فَرَّقۡتَ بَيۡنَ بَنِيٓ إِسۡرَٰٓءِيلَ وَلَمۡ تَرۡقُبۡ قَوۡلِي
Reče: “O sine majke moje! Ne grabi me za bradu moju, niti glavu moju! Uistinu, ja sam se bojao da ne kažeš: ’Razjedinio si sinove Israilove i nisi čekao moju riječ.”
Ayah 94قَالَ فَمَا خَطۡبُكَ يَٰسَٰمِرِيُّ
Reče: “Pa šta je stvar tvoja, o Samirijja?”
Ayah 95قَالَ بَصُرۡتُ بِمَا لَمۡ يَبۡصُرُواْ بِهِۦ فَقَبَضۡتُ قَبۡضَةࣰ مِّنۡ أَثَرِ ٱلرَّسُولِ فَنَبَذۡتُهَا وَكَذَٰلِكَ سَوَّلَتۡ لِي نَفۡسِي
Reče: “Opazio sam ono šta nisu spazili, pa sam zgrabio šaku (prašine) iz traga izaslanika, te je odbacio; a tako me je navela moja duša.”
Ayah 96قَالَ فَٱذۡهَبۡ فَإِنَّ لَكَ فِي ٱلۡحَيَوٰةِ أَن تَقُولَ لَا مِسَاسَۖ وَإِنَّ لَكَ مَوۡعِدࣰ ا لَّن تُخۡلَفَهُۥۖ وَٱنظُرۡ إِلَىٰٓ إِلَٰهِكَ ٱلَّذِي ظَلۡتَ عَلَيۡهِ عَاكِفࣰ اۖ لَّنُحَرِّقَنَّهُۥ ثُمَّ لَنَنسِفَنَّهُۥ فِي ٱلۡيَمِّ نَسۡفًا
Reče: “Onda idi! Pa uistinu, za tebe je da u životu govoriš: ’Ne dotiči.’ I uistinu, ti imaš rok koji te neće iznevjeriti. I gledaj ka bogu svom, onom kojem si stalno privržen: sigurno ćemo ga spaliti, zatim ćemo ga sigurno potpuno u more raspršiti
Ayah 97إِنَّمَآ إِلَٰهُكُمُ ٱللَّهُ ٱلَّذِي لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَۚ وَسِعَ كُلَّ شَيۡءٍ عِلۡمࣰ ا
Vaš Bog je jedino Allah koji - nema boga osim Njega - obuhvata svaku stvar znanjem.”
Ayah 98كَذَٰلِكَ نَقُصُّ عَلَيۡكَ مِنۡ أَنۢبَآءِ مَا قَدۡ سَبَقَۚ وَقَدۡ ءَاتَيۡنَٰكَ مِن لَّدُنَّا ذِكۡرࣰ ا
Tako tebi kazasmo neke vijesti, ono što je već prethodilo, a doista smo ti dali od Nas Opomenu
Ayah 99مَّنۡ أَعۡرَضَ عَنۡهُ فَإِنَّهُۥ يَحۡمِلُ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ وِزۡرًا
Ko se od nje odvrati, pa uistinu će on na Dan kijameta nositi teret
Ayah 100خَٰلِدِينَ فِيهِۖ وَسَآءَ لَهُمۡ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ حِمۡلࣰ ا
Vječno će biti u njemu. A zlo je opterećenje za njih na Dan kijameta
Ayah 101يَوۡمَ يُنفَخُ فِي ٱلصُّورِۚ وَنَحۡشُرُ ٱلۡمُجۡرِمِينَ يَوۡمَئِذࣲ زُرۡقࣰ ا
Dan kad se puhne u sur, i saberemo zločince Tog dana modre
Ayah 102يَتَخَٰفَتُونَ بَيۡنَهُمۡ إِن لَّبِثۡتُمۡ إِلَّا عَشۡرࣰ ا
Tiho će međusobno govoriti: “Ostali ste samo deset.”
Ayah 103نَّحۡنُ أَعۡلَمُ بِمَا يَقُولُونَ إِذۡ يَقُولُ أَمۡثَلُهُمۡ طَرِيقَةً إِن لَّبِثۡتُمۡ إِلَّا يَوۡمࣰ ا
Mi smo Najbolji znalac onog šta će govoriti, kad rekne tarikatom najprimjerniji njihov: “Ostali ste samo dan.”
Ayah 104وَيَسۡـَٔلُونَكَ عَنِ ٱلۡجِبَالِ فَقُلۡ يَنسِفُهَا رَبِّي نَسۡفࣰ ا
I pitaju te o planinama, pa reci: “Smrvit će ih Gospodar moj u prašinu drobljenjem
Ayah 105فَيَذَرُهَا قَاعࣰ ا صَفۡصَفࣰ ا
Te ih ostaviti ravnicom, pustopoljinom
Ayah 106لَّا تَرَىٰ فِيهَا عِوَجࣰ ا وَلَآ أَمۡتࣰ ا
Nećeš vidjeti na njoj iskrivljenost, niti neravninu.”
Ayah 107يَوۡمَئِذࣲ يَتَّبِعُونَ ٱلدَّاعِيَ لَا عِوَجَ لَهُۥۖ وَخَشَعَتِ ٱلۡأَصۡوَاتُ لِلرَّحۡمَٰنِ فَلَا تَسۡمَعُ إِلَّا هَمۡسࣰ ا
Tog dana slijedit će pozivača, kojem nema odstupanja i stišaće se glasovi Milostivom, pa nećeš čuti, izuzev šapat
Ayah 108يَوۡمَئِذࣲ لَّا تَنفَعُ ٱلشَّفَٰعَةُ إِلَّا مَنۡ أَذِنَ لَهُ ٱلرَّحۡمَٰنُ وَرَضِيَ لَهُۥ قَوۡلࣰ ا
Tog dana neće koristiti posredovanje, izuzev kome dozvoli Milostivi, i zadovolji njegova riječ
Ayah 109يَعۡلَمُ مَا بَيۡنَ أَيۡدِيهِمۡ وَمَا خَلۡفَهُمۡ وَلَا يُحِيطُونَ بِهِۦ عِلۡمࣰ ا
Zna šta je ispred njih i šta je iza njih, a ne obuhvataju to znanjem
Ayah 110۞وَعَنَتِ ٱلۡوُجُوهُ لِلۡحَيِّ ٱلۡقَيُّومِۖ وَقَدۡ خَابَ مَنۡ حَمَلَ ظُلۡمࣰ ا
I poniziće se lica Živom, Samoopstojećem. A doista neće uspjeti ko je nosio zulm
Ayah 111وَمَن يَعۡمَلۡ مِنَ ٱلصَّٰلِحَٰتِ وَهُوَ مُؤۡمِنࣱ فَلَا يَخَافُ ظُلۡمࣰ ا وَلَا هَضۡمࣰ ا
A ko je radio dobra djela, a on bio vjernik, pa neće se bojati zulma, niti zakidanja
Ayah 112وَكَذَٰلِكَ أَنزَلۡنَٰهُ قُرۡءَانًا عَرَبِيࣰّ ا وَصَرَّفۡنَا فِيهِ مِنَ ٱلۡوَعِيدِ لَعَلَّهُمۡ يَتَّقُونَ أَوۡ يُحۡدِثُ لَهُمۡ ذِكۡرࣰ ا
I tako smo ga objavili - Kur’an na arapskom, i izložili u njemu neke prijetnje, da bi se oni pobojali, ili da im pobudi opomenu
Ayah 113فَتَعَٰلَى ٱللَّهُ ٱلۡمَلِكُ ٱلۡحَقُّۗ وَلَا تَعۡجَلۡ بِٱلۡقُرۡءَانِ مِن قَبۡلِ أَن يُقۡضَىٰٓ إِلَيۡكَ وَحۡيُهُۥۖ وَقُل رَّبِّ زِدۡنِي عِلۡمࣰ ا
Pa uzvišen neka je Allah, Vladar, Istinski! I ne žuri s Kur’anom prije no što ti se okonča objavljivanje njegovo, i reci: “Gospodaru moj, uvećaj mi znanje!”
Ayah 114وَلَقَدۡ عَهِدۡنَآ إِلَىٰٓ ءَادَمَ مِن قَبۡلُ فَنَسِيَ وَلَمۡ نَجِدۡ لَهُۥ عَزۡمࣰ ا
I doista smo obavezali Adema ranije, pa je zaboravio i nismo našli u njega odlučnosti
Ayah 115وَإِذۡ قُلۡنَا لِلۡمَلَٰٓئِكَةِ ٱسۡجُدُواْ لِأٓدَمَ فَسَجَدُوٓاْ إِلَّآ إِبۡلِيسَ أَبَىٰ
I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, pa učiniše sedždu, izuzev Iblisa; odbio je
Ayah 116فَقُلۡنَا يَٰٓـَٔادَمُ إِنَّ هَٰذَا عَدُوࣱّ لَّكَ وَلِزَوۡجِكَ فَلَا يُخۡرِجَنَّكُمَا مِنَ ٱلۡجَنَّةِ فَتَشۡقَىٰٓ
Tad rekosmo: “O Ademe! Uistinu je ovo neprijatelj tebi i ženi tvojoj. Zato neka vas nikako ne izvede iz Dženneta, pa da se mučiš
Ayah 117إِنَّ لَكَ أَلَّا تَجُوعَ فِيهَا وَلَا تَعۡرَىٰ
Uistinu, za tebe je da nećeš gladniti u njemu, niti ogoliti
Ayah 118وَأَنَّكَ لَا تَظۡمَؤُاْ فِيهَا وَلَا تَضۡحَىٰ
I da ti u njemu nećeš ožedniti, niti suncu izložen biti.”
Ayah 119فَوَسۡوَسَ إِلَيۡهِ ٱلشَّيۡطَٰنُ قَالَ يَٰٓـَٔادَمُ هَلۡ أَدُلُّكَ عَلَىٰ شَجَرَةِ ٱلۡخُلۡدِ وَمُلۡكࣲ لَّا يَبۡلَىٰ
Tad mu došapnu šejtan. Reče: “O Ademe! Hoćeš li da ti ukažem na drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?”
Ayah 120فَأَكَلَا مِنۡهَا فَبَدَتۡ لَهُمَا سَوۡءَٰتُهُمَا وَطَفِقَا يَخۡصِفَانِ عَلَيۡهِمَا مِن وَرَقِ ٱلۡجَنَّةِۚ وَعَصَىٰٓ ءَادَمُ رَبَّهُۥ فَغَوَىٰ
Pa njih dvoje pojedoše od njega, te im se ukazaše sew’ati njihovi, i počeše po sebi krpiti (šiti) nešto lišća džennetskog. I nije poslušao Adem Gospodara svog, pa je skrenuo
Ayah 121ثُمَّ ٱجۡتَبَٰهُ رَبُّهُۥ فَتَابَ عَلَيۡهِ وَهَدَىٰ
Zatim ga je odabrao Gospodar njegov, pa mu oprostio i uputio
Ayah 122قَالَ ٱهۡبِطَا مِنۡهَا جَمِيعَۢاۖ بَعۡضُكُمۡ لِبَعۡضٍ عَدُوࣱّۖ فَإِمَّا يَأۡتِيَنَّكُم مِّنِّي هُدࣰ ى فَمَنِ ٱتَّبَعَ هُدَايَ فَلَا يَضِلُّ وَلَا يَشۡقَىٰ
(Allah) reče: “Siđite iz njega oboje - svi! Vi ste jedno drugom neprijatelj.” Pa ako vam dođe od Mene Uputa, te ko bude slijedio Uputu Moju, tad neće zalutati, niti se unesrećiti
Ayah 123وَمَنۡ أَعۡرَضَ عَن ذِكۡرِي فَإِنَّ لَهُۥ مَعِيشَةࣰ ضَنكࣰ ا وَنَحۡشُرُهُۥ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ أَعۡمَىٰ
A ko se okrene od Moje Opomene, pa uistinu će on imati život tjeskoban, a sakupićemo ga na Dan kijameta slijepog
Ayah 124قَالَ رَبِّ لِمَ حَشَرۡتَنِيٓ أَعۡمَىٰ وَقَدۡ كُنتُ بَصِيرࣰ ا
Reći će: “Gospodaru moj! Zašto si me sakupio slijepog, a već sam bio onaj koji vidi?”
Ayah 125قَالَ كَذَٰلِكَ أَتَتۡكَ ءَايَٰتُنَا فَنَسِيتَهَاۖ وَكَذَٰلِكَ ٱلۡيَوۡمَ تُنسَىٰ
(Allah) će reći: “Tako. Dolazili su ti znakovi Naši, pa si ih zaboravio, i isto tako ćeš Danas biti zaboravljen!”
Ayah 126وَكَذَٰلِكَ نَجۡزِي مَنۡ أَسۡرَفَ وَلَمۡ يُؤۡمِنۢ بِـَٔايَٰتِ رَبِّهِۦۚ وَلَعَذَابُ ٱلۡأٓخِرَةِ أَشَدُّ وَأَبۡقَىٰٓ
A tako ćemo platiti onoga ko pretjera i ne bude vjerovao u ajete Gospodara svog. A sigurno je kazna Ahireta žešća i trajnija
Ayah 127أَفَلَمۡ يَهۡدِ لَهُمۡ كَمۡ أَهۡلَكۡنَا قَبۡلَهُم مِّنَ ٱلۡقُرُونِ يَمۡشُونَ فِي مَسَٰكِنِهِمۡۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتࣲ لِّأُوْلِي ٱلنُّهَىٰ
Pa zar ih ne upućuje (to) koliko smo prije njih uništili naraštaja - hodaju po naseljima njihovim? Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma
Ayah 128وَلَوۡلَا كَلِمَةࣱ سَبَقَتۡ مِن رَّبِّكَ لَكَانَ لِزَامࣰ ا وَأَجَلࣱ مُّسَمࣰّ ى
A da nije Riječi prethodne od Gospodara tvog i roka određenog, sigurno bi bila nužna (kazna)
Ayah 129فَٱصۡبِرۡ عَلَىٰ مَا يَقُولُونَ وَسَبِّحۡ بِحَمۡدِ رَبِّكَ قَبۡلَ طُلُوعِ ٱلشَّمۡسِ وَقَبۡلَ غُرُوبِهَاۖ وَمِنۡ ءَانَآيِٕ ٱلَّيۡلِ فَسَبِّحۡ وَأَطۡرَافَ ٱلنَّهَارِ لَعَلَّكَ تَرۡضَىٰ
Zato se strpi nad onim šta govore i slavi sa hvalom Gospodara svog prije izlaska Sunca i prije zalaska njegovog, i neko vrijeme noći - pa slavi (Ga) i krajevima dana, da bi ti bio zadovoljan
Ayah 130وَلَا تَمُدَّنَّ عَيۡنَيۡكَ إِلَىٰ مَا مَتَّعۡنَا بِهِۦٓ أَزۡوَٰجࣰ ا مِّنۡهُمۡ زَهۡرَةَ ٱلۡحَيَوٰةِ ٱلدُّنۡيَا لِنَفۡتِنَهُمۡ فِيهِۚ وَرِزۡقُ رَبِّكَ خَيۡرࣱ وَأَبۡقَىٰ
I nikako ne upravljaj oči svoje prema onom šta smo dali da uživaju parovi od njih - sjaju života Dunjaa - da bismo ih time iskušali. A opskrba Gospodara tvoga je bolja i trajnija
Ayah 131وَأۡمُرۡ أَهۡلَكَ بِٱلصَّلَوٰةِ وَٱصۡطَبِرۡ عَلَيۡهَاۖ لَا نَسۡـَٔلُكَ رِزۡقࣰ اۖ نَّحۡنُ نَرۡزُقُكَۗ وَٱلۡعَٰقِبَةُ لِلتَّقۡوَىٰ
I naređuj porodici svojoj salat, i istraj na tome. Ne pitamo te za opskrbu: Mi te opskrbljujemo; a ishod je za bogobojaznost
Ayah 132وَقَالُواْ لَوۡلَا يَأۡتِينَا بِـَٔايَةࣲ مِّن رَّبِّهِۦٓۚ أَوَلَمۡ تَأۡتِهِم بَيِّنَةُ مَا فِي ٱلصُّحُفِ ٱلۡأُولَىٰ
I govore: “Zašto nam ne donese znak od Gospodara svog?” Zar im nije došao dokaz onoga šta je u listovima pređašnjim
Ayah 133وَلَوۡ أَنَّآ أَهۡلَكۡنَٰهُم بِعَذَابࣲ مِّن قَبۡلِهِۦ لَقَالُواْ رَبَّنَا لَوۡلَآ أَرۡسَلۡتَ إِلَيۡنَا رَسُولࣰ ا فَنَتَّبِعَ ءَايَٰتِكَ مِن قَبۡلِ أَن نَّذِلَّ وَنَخۡزَىٰ
A da smo ih Mi uništili kaznom prije njega, sigurno bi rekli: “Gospodaru naš! Zašto nam nisi poslao poslanika, pa da slijedimo ajete Tvoje, prije no što smo poniženi i osramoćeni?”
Ayah 134قُلۡ كُلࣱّ مُّتَرَبِّصࣱ فَتَرَبَّصُواْۖ فَسَتَعۡلَمُونَ مَنۡ أَصۡحَٰبُ ٱلصِّرَٰطِ ٱلسَّوِيِّ وَمَنِ ٱهۡتَدَىٰ
Reci: “Svako je čekalac, zato čekajte! Pa saznaćete ko su sljedbenici ravnog puta i ko se upućuje.”
Ayah 135